Dan kada su slomljeni okovi pola stoljetne jugoslavenske opresije i uzništva nad hrvatskim narodom!
Spomen na jedan od najvećih i najradosnijih dana u hrvatskoj povijesti.
Prije 26. godina na 15. siječnja 1992., odvio se jedan od najznačajnijih i najpresudnijih događaja u novijoj hrvatskoj povijesti.
Nakon brutalne i nemilosrdne velikosrpske agresije na našu tada mladu i neovisnu državu, koja je 25. lipnja 1991. proglasila voljom hrvatskog naroda neovisnost od nekadašnje jugoslavenske države tvorevine, srijeda 25. siječnja 1992. ubraja se u one „vječne“ dane za svakog hrvatskog domoljuba i rodoljuba.
Tog dana koji će ostati u trajnom sjećanju u hrvatskom narodu međunarodno je priznata naša voljena i jedina Hrvatska od strane tada 12 članica Europske Unije te Austrije, Kanade, Bugarske, Mađarske, Poljske, Malte, Norveške i Švicarske.
Taj čudesan i euforičan dan 15. 01. 1992. donio je napaćenoj i ratom razorenoj zemlji priznanje kojim je slomljena stoljetna želja istočnjačkih osvajača da poraze i slome hrvatsku državu te drže naš hrvatski narod potlačen i obespravljen, u sustavu u kojem se nije smjelo javno reći „ponosan sam i sretan što sam Hrvat, volim Hrvatsku!“.
S danom 15. 01. 1992., međunarodnim priznanjem hrvatskom narodu je dana nova snaga i polet da se još odlučnije, jače i srčanije suprotstavi neprijateljskim težnjama te svima onima koji nisu htjeli i ne žele slobodnu i prosperitetu hrvatsku državu.
Hrvatska je na taj povijesni dan prvi puta nakon 1000 godina dobila svoj međunarodni status i priznanje kao samostalna i neovisna država i na taj datum svakoj Hrvatici i Hrvatu srce jače i ponosnije kuca jer smo svjesni kolike su bili žrtve i patnje da se izbori sloboda, ali smo također svjesni da za nas Hrvate nema ljepše i milije zemlje od naše Domovine!
„Moja Domovina, svakog dana mislim na tebe!“
https://www.youtube.com/watch?v=qKKOvdFO9k0
